Najbolji hrvatski košarkaš i jedan od najboljih svjetskih košarkaša u povijesti košarke. Prvi je hrvatski igrač koji je zaigrao u američkoj profesionalnoj ligi (NBA). Od 1989. igrao je za klub Portland Trail Blazers, a od 1991. za New Jersey Nets. Prvi je kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije. Na OI nastupio je 1984 (treće mjesto), 1988 (drugo mjesto) i 1992 (drugo mjesto – prva i jedina košarkaška medalja za Hrvatsku reprezentaciju na Olimpijskim igrama), a na svjetskim prvenstvima 1986 (treće mjesto) i 1990 (prvo mjesto). Medalje je osvojio i na europskim prvenstvima 1987 (treće mjesto) i 1989 (prvo mjesto) te na Univerzijadi 1983. i 1987. Prema anketi talijanskog lista La Gazzeta dello Sport, najboljim košarkašem Europe proglašen je 1986., 1989., 1992. i 1993.
Poginuo u prometnoj nesreći na vrhuncu igračke karijere. Njegovim je imenom 1993. nazvan košarkaški centar u Zagrebu i trg na kojem se taj centar nalazi. U parku Olimpijskoga muzeja u Laussanei otkriven mu je 1995. spomenik, koji je izradio V. Lipovac. U košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu primljen je 2002.
Izvor: enciklopedija.hr
Prvi je europljanin koji je pokazao da može biti vođa NBA ekipe koje su dotad bile predvođene isključivo američkim košarkašima, koji su se smatrali daleko superiornijima u odnosu na europske. Do pojave našeg Dražena. Oborio je i mnoge rekorde. 5. listopada 1985., dok je igrao za Cibonu, u utakmici protiv slovenske Olimpije Dražen je sam ubacio 112 koševa u pobjedi 158:77. Obarao je klupske rekorde, a s 44 poena u jednoj NBA utakmici dugo je godina bio rekorder među Europljanima u NBA ligi. Tek 11 europskih košarkaša je do danas uspjelo postići takav ili bolji rezultat.
Bio je jedan od najutjecajnijih košarkaša svog vremena, zbog čega nosi nadimak košarkaški Mozart.
Tijekom NBA karijere u New Jersey Netsima, ostvario je prosječnu preciznost od 43,7% za tricu, što je i danas jedan od najboljih rezultata u povijesti NBA lige.
Štrajkao glađu pred Ujedinjenim Narodima radi slobodne Hrvatske
Dražen Petrović bio je veliki prijatelj sa srpskim košarkašem Vladom Divcem. Razlog pucanja njihovog prijateljstva bila je hrvatska zastava koju je Divac istrgnuo iz ruku navijača na SP-u u Argentini 1990., zatim bacio zastavu na pod i gazio po njoj.
Zbog toga je Dražen prekinuo svaki kontakt s Divcem. Incident sa zastavom nije jedini razlog zašto Vlade i ja više ne razgovaramo. Kada je počeo Domovinski rat, on nikada nije nazvao Rađu, Kukoča ili mene i pitao nas što se događa. Nikada nije nazvao i upitao nas jesu li članovi naše obitelji dobro. Jednostavno je prestao zvati, a ja nisam imao razloga nazvati njega. Ukratko, nismo razgovarali – rekao je Petrović novinaru Janu Hubbardu u travnju 1993. godine.
Svojoj domovini Dražen je dao veliki, ne samo sportski obol. Početkom 90-tih, sa Stojkom Vrankovićem štrajkao je glađu u New Yorku ispred zgrade UN-a i zbog ratne agresije na Hrvatsku.
Izvor: Večernji list
Podsjetimo također na jednu zanimljivost, kada je Dražen prvi put doputovao u Chicago, za vrijeme agresije na Hrvatsku, prišao je službenom spikeru utakmice i tražio javnu ispravku: ”Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat.” Od tog trenutka nitko ga više nije zvao Jugoslavenom u NBA.
Najveći kompliment Draženu dao je najveći od najvećih, Michael Jordan: “Uživao sam igrati protiv Dražena. Uvijek je bio agresivan u našim dvobojima. Napadao me jednako žestoko kao što sam ja napadao njega. Imali smo nekoliko sjajnih borbi, ali na žalost bile su to kratke borbe. Bio je jedan od prvih Europljana koji su došli u Ameriku i uspjeli…”
Izvor: Narod.hr
Prerani tragičan kraj veličanstvene karijere
Njegov je život tragično okončan u teškoj prometnoj nesreći koju je skrivila njegova tadašnja djevojka, pokraj bavarskog grada Ingolstadta 7. lipnja 1993. godine. Poginuo je u dobi od 29 godina, u vrijeme kada je tek ulazio u najzrelije košarkaške godine, tek što se potpuno adaptirao na NBA.
Njegov prerani odlazak šokirao je cijelu Hrvatsku kao rijetko koji događaj u povijesti, ali na tren zamrznuo i čitav košarkaški svijet. Srećom, ostale su neke snimke koje nam omogućuju da se i danas divimo legendarnom kapetanu!