Regnum.hr kreativna je edukativna platforma namijenjena promicanju vrijednosti, simbola i baštine bogate hrvatske povijesti s primarnim ciljem prenošenja vrijednosti i ponosa znamenitih Hrvata, od stoljeća sedmog, sve do današnjih dana.
Želimo se obraćati onima koji su nositelji budućnosti hrvatskog naroda, našoj djeci i novim generacijama, za koje smo pripremili niz proizvoda kako bi učenjem kroz igru razvijali zdravo domoljublje i osjećaj nacionalnog ponosa od najranije dobi, temeljen na poznavanju bogate hrvatske povijesti i osvješćivanju značaja brojnih Hrvata koji su se zlatnim slovima osobno upisali u povijesne knjige na svjetskoj razini, ali i učenju o važnosti i značaju Hrvatske kao države i njenih povijesnih krajeva za razvoj i opstanak Europe u najtežim povijesnim vremenima.
Iza ovog projekta stoji mali tim mladih ljudi čiji su očevi dragovoljno sudjelovali u stvaranju samostalne i slobodne Hrvatske, a koji žele svoje znanje usmjeriti u oblikovanje novih generacija koje će Hrvatsku, nadamo se, dovesti do blagostanja kakvo su naši očevi sanjali stvarajući je. Budući lideri Hrvatske, razvijanjem domoljubnog osjećaja od malih nogu kroz niz edukativnih sadržaja će, vjerujemo, Domovinu iskreno voljeti i u svemu što rade, raditi u njenom interesu i u interesu općeg društva, nasuprot uskim vlastitim interesima i želji za bogaćenjem.
Želimo s vama podijeliti i ono što nas je inspiriralo na pokretanje ove priče.
Rekoše: “Vi ste uvijek bili roblje, a povijest vaša nalik je na groblje na kome niti pravog krsta nema (…) Svu prošlost vašu zastrla je sjena, I ovio je mrak! (…) Da, to nam kažu, a sve u meni na to kliče: Lažu! lako nema raka, spomenika, zidina, ploča, pergamena, slika, ja ipak znam što bje i kako bje.
Vladimir Nazor
Dolazak Hrvata na ovaj prostor
7.st.
Prema legendi, Hrvati se na ovo područje doseljavaju u vrijeme sedmog stoljeća kada preko Karpata dolaze s područja “Bijele Hrvatske”. Hrvate, koji su stigli na poziv Bizantskog cara kako bi zaštitili bizantske granice, predvodilo je petero braće (Hrvat, Klukas, Kosenjec, Muhlo i Lobel) uz dvije sestre (Tuga i Buga).
Od tada, sve do danas Hrvati mirno žive na prostoru vlastite zemlje i prema obećanju koje su davno dali, nikada nisu vodili osvajačke ratove na teritoriju drugih zemalja, već su samo branili vlasitu zemlju od raznih osvajača.
Prvi spomen imena Hrvatska
879.
U vrijeme vladavine kneza Branimira, tadašnji poglavar Crkve, papa Ivan VIII. uputio mu je pismo kojimu mu je poručio kako je blagoslovio njega i cijeli hrvatski narod. Time je knezu Branimiru priznata, kako je navedeno “zemaljska vlast nad cijelom Hrvatskom”. U to je vrijeme to značilo najvišu razinu međunarodnog priznanja jedne države čime je hrvatska postala međunarodno priznata suverena država.
Pismo upućeno Branimiru upućeno je 7. lipnja 879. godine, ali iz sadržaja pisma, koje među ostalim govori: “Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju…”, vidljivo je kako je Hrvatska međunarodno priznata i ranije, na blagdan Uzašašća koji je te godine obilježen 21. svibnja.
Prva hrvatska tiskana knjiga
1483.
Misal po zakonu rimskoga dvora prva je hrvatska knjiga tiskana na glagoljici, povijesnom hrvatskom pismu. Ova je knjiga otisnuta tek 28 godina nakon prve tiskane knjige uopće, Gutenbergove Biblije.
Hrvatska je bila u samom svjetskom vrhu po pitanju tiska knjiga u ranim vremenima, pa je tako prva hrvatska knjiga ostisnuta tek 6 godina nakon prve knjige otisnute u Parizu, dok se u nekim većim središtima Europe na takav pothvat čekalo još dugo nakon prve otisnute knjige u Hrvatskoj. U Berlinu je prva knjiga otisnuta 58 godina nakon knjige tiskane u Hrvatskoj, a u Moskvi čak 70 godina kasnije.
Antemurale Christianitatis
1519.
Predziđe kršćanstva ili Antemurale Christianitatis naslov je koji je Hrvatskoj dao papa Lav X. u pismu banu Petru Berislaviću. 1522. godine na njemačkom državnom saboru u Nürnbergu upotrebljen je za Hrvatsku izraz Zwingermaurer (tvrđava), a austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški govorio je da “viteški kršćanski narod” Hrvata poput štita stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske, te cijele srednje Europe i zapadnoga kršćanskog svijeta.
Svojim višestrukim obranama Europe od osvajača, poglavito Osmanlija, Hrvati su se zauvijek upisali u povijest zapadne civilizacije kao gotovo nepobjedivi ratnici, jer Hrvatsku nikada nitko nije uspio pokoriti.
Prvo javno vijorenje hrvatske trobojnice
1848.
Hrvatska trobojnica, “crven-bijeli-plavi” jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih simbola, uz svjetski poznate “hrvatske kockice”. Prvi put javno se zavijorila 1848. godine, točnije 5.6.1848., tada ne kao službena nacionalna zastava već kao zastava bana Josipa Jelačića, povodom njegova ustoličenja.
Iste godine je prvi put u povijesti Hrvatske službeno definiran raspored nacionalnih boja kao “crven-bijeli-plavi”, u Novinama koje je uređivao Ljudevit Gaj. Njezine su boje heraldički utemeljene, preuzete su iz povijesnih grbova hrvatskih zemalja: crvena i bijela iz grba Kraljevine Hrvatske, a treća plava iz grbova Kraljevine Slavonije i Dalmacije.
Proglašenje suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske
1991.
Plebiscitarnom većinom, od 93.24%, hrvatski se narod na referendumu izjasnio kako želi živjeti u samostalnoj, suverenoj i neovisnoj Hrvatskoj. Bio je to nastavak političkih promjena koje su započele 1990. godine. 1991. godine uslijedile su odluke o raskidu svih državnopravnih veza s komunističkom Jugoslavijom koje je izglasao Hrvatski sabor, utemeljen 30.5.1990.
Temeljem tih odluka stvoreni su preduvjeti za međunarodno priznanje Hrvatske. Hrvatsku je prvi priznao Island, 19.12.1991. godine, a šire međunarodno priznanje Hrvatska dobiva 15.1.1992. godine.
Pobjeda u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu
1995.
Nakon političkih odluka o prekidu svih veza s komunističkom Jugoslavijom rasplamsala se velikosrpska agresija i sve do 1995. godine trajao je krvavi rat u kojemu su Hrvati svoju samostalnost i slobodu potvrdili nizom vojnih pobjeda protiv znatno nadmoćnijeg agresora.
Kruna svih pobjeda bila je veličanstvena vojno-redarstvena operacija Oluja kojom je udaren temelj trajnoj slobodi i samostalnosti naroda Hrvatske. Svim hrvatskim ratnicima koji su kroz stoljeća, a posebno u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća, svojim životima dali doprinos hrvatskoj slobodi i samostalnosti odajemo vječno priznanje i trajne počasti, jer njima dugujemo našu slobodu i mogućnost da pronosimo priču o slavnoj hrvatskoj povijesti.
Nemoj me nikad zanijekati brate − niti se stidjet ove svete stijene! Ja sam umro za Hrvatsku i za te: ti živi Hrvatsku i živi mene!
Ante Nadomir Tadić Šutra
Njegujući cjelokupnu hrvatsku tradicijiu, bogatstvo naše kulturne baštine i ponosni na naše velikane, od ratnika i vojskovođa, preko izumitelja i znanstvenika, pa do sportaša koji pronose slavu hrvatskog imena diljem svijeta, odlučili smo pokrenuti našu priču. Hvala vam što nam je pomažete ispričati!