Razdoblje vladavine kralja Petra Krešimira IV. jedno je od najsjajnijih poglavlja u povijesti srednjovjekovne Hrvatske. Njegova vladavina, koja je trajala približno od 1058. do 1074. godine, obilježena je političkom stabilnošću, teritorijalnim širenjem, crkvenim reformama i jačanjem kraljevske vlasti. Hrvatska je tada doživjela svoj najveći teritorijalni opseg i gospodarski uspon, zbog čega povjesničari često govore o “zlatnom dobu Hrvatskoga Kraljevstva”.
Podrijetlo i dolazak na vlast
Petar Krešimir IV. pripadao je dinastiji Trpimirovića; bio je sin kralja Stjepana I. i kraljice Hicele, a prijestolje je naslijedio nakon smrti svojega oca. Već na početku svoje vladavine pokazao je ambiciju za jačanjem kraljevske vlasti i modernizacijom države, pritom se uvelike oslanjao na Crkvu kao političkog saveznika. On je prvi vladar za kojega je u suvremenim izvorima potvrđena titula kralja Hrvatske i Dalmacije. Prvi put se spominje 1060. u rapskoj ispravi o osnutku samostana sv. Petra u Dragi (koja je, ako je autentična, ujedno i prvi domaći izvor u kojem se spominje pojam Hrvatska) i u darovnici samostanu sv. Ivana Evanđelista u Biogradu na moru, koji je nešto ranije osnovao i darovao mu vrlo velik zemljišni posjed.
Izvor: enciklopedija.hr
Teritorijalno širenje i politički uspjesi
Krešimir je iskoristio slabljenje Bizantskog Carstva kako bi proširio svoju vlast na Dalmaciju, osvojivši ključne gradove kao što su Zadar, Split, Trogir i Krk. Iako su ovi gradovi formalno i dalje priznavali bizantsku vlast, suštinski su bili podređeni hrvatskom kralju, čime je prvi put ujedinjena jadranska obala sa zaleđem u jedinstvenu političku cjelinu. U suvremenim ispravama kralj nosi titulu “kralja Hrvata i Dalmatinaca”, što jasno ukazuje na integraciju tih zemalja. Administrativna središta bila su Nin, Biograd i Knin.
Izvor: Prva gimnazija, Zagreb
Vanjska politika i izazovi
Na vanjskopolitičkom planu vladavina Petra Krešimira IV. uglavnom je bila mirna, bez većih ratova, osim povremenih sukoba zbog interesa Venecije i Normana za dalmatinsku obalu. Krajem njegovog kraljevanja jačaju pritisci Normana sa zapada, a prema nekim izvorima 1074. godine normanski vojvoda Amiko hapsi ili ubija kralja prilikom svog pohoda na obalu. Tako je završila Krešimirova vladavina, a njegova smrt označava početak razdoblja političkih nestabilnosti, koje će završiti dolaskom Dmitra Zvonimira na prijestolje.
Kulturna i politička ostavština
Petar Krešimir IV. se smatra zaštitnikom i promicateljem hrvatske crkvene i kulturne autonomije. Njegovo doba simbolizira vrhunac samostalne hrvatske državnosti i oblikovanje nacionalnog identiteta, što je potvrđeno titulama i ispravama koje spominju “Kraljevinu Hrvata”. Razvoj gradova, benediktinskih samostana i održanje glagoljaške tradicije dugujemo upravo ovom vladaru. Nakon njegove smrti, Hrvatska će uskoro izgubiti političku neovisnost i ući u personalnu uniju s Ugarskom, ali Krešimirovo ime ostat će simbolom moćne i utjecajne srednjovjekovne države.