Petar Snačić (Svačić) bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi. Izabran je za kralja, vjeruje se, 1093. godine kao vođa otpora Mađarima na teritoriju Hrvatske. U proljeće 1097. godine, prema nekim izvorima, došlo je do bitke na planini Gvozd gdje su se sukobile hrvatska vojska na čelu s kraljem Petrom Svačićem i ugarska vojska pod vodstvom Kolomana Arpadovića. Bitka je završila porazom Hrvata, a kralj Petar izgubio je život na bojištu.
Izvor: Turistička zajednica Vojnić
Svačić ili Snačić?
Je li posljednji hrvatski kralj narodne dinastije, kako to predaja kaže, bio Petar Svačić ili Snačić? Starija hrvatska historiografija učila nas je da je kralj Petar bio Svačić. Ali novija saznanja, novija historiografska istraživanja zaključila su kako je u 19. stoljeću nastala greška, kad je u prijevodu jedne stare kronike njegovo prezime pogrešno prevedeno kao Svačić. I tako je ono ušlo u narod, u predaju, na kraju i u škole, udžbenike, posvuda se zna za Svačića, pa je i očekivano toliko pitanja otkud sad nova izvedenica prezimena.
Izvor: Vojna povijest
Bitka koja je označila kraj vladavine hrvatskih narodnih vladara
O pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić, i je li bio kralj, povjesničari se do danas nisu usuglasili.
Prema narodnoj predaji 26. svibnja 1097. godine poginuo je posljednji hrvatski vladar iz narodne dinastije Petar Snačić (Svačić). Poginuo je u borbi protiv ugarske vojske, vjerojatno na planini Gvozd, koja je po njemu nazvana Petrova gora. Do danas nije u potpunosti sigurno je li to Petrova gora na Banovini ili Gvozd na dijelu Kapele iznad Modruša.
Među najstarije tekstove koji govore o Bitki na Gvozdu spada onaj neimenovanog notara hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. iz druge polovice 12. stoljeća, koji govori o pohodu ugarske vojske na Hrvatsku, te spominje Petrovu goru (izvorno Peturgoz ili Petur Gozdia). Najpouzdaniji spomen o Petru potječe iz Ugarske kronike Šimuna de Keze iz 13. stoljeća. Tamo se navodi da je Koloman „dao ubiti kralja Petra koji je, došavši pred Ugre u planinama koje se nazivaju Gvozd, u spomenutim planinama pobijeđen i ubijen“.
Bitku spominje i Toma Arhiđakon u svom djelu Povijest salonitanske crkve iz 1266. godine. Podatak koji se navodi u Supetarskom kartularu (dopisan u 14. stoljeću), a prema kojem je za Zvonimirove vladavine ban bio neki Petar iz roda Snačićâ, nije dovoljno pouzdan da bi se kralja Petra moglo poistovjetiti sa spomenutim banom. Ipak, zahvaljujući krivom čitanju Franje Račkoga, u dijelu historiografije i u javnosti bilo je prihvaćeno ime kralja Petra Svačića.
Nakon toga Koloman odustaje od sile i postiže nagodbu s 12 hrvatskih plemena (među njima i pleme Snačić). Prema legendi to je tzv. Pacta conventa kojom su Hrvati prihvatili Kolomana za kralja, ali zadržavaju posebnost i neovisnost unutarnjeg uređenja Hrvatske, a s Ugarskom su vezani samo osobom kralja (personalna unija).
Izvor: povijest.hr