Jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti, barun Josip Jelačić imenovan je carskim dekretom 23. ožujka 1848. hrvatskim banom i generalom. Istovremeno ga je kao pristašu ilirizma i Narodna skupština jednodušno izabrala za bana Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Držeći se slova Zahtevanja naroda, ukinuo je svojim banskim pismom feudalni ustroj, sazvao državni Sabor u Zagrebu i sjedinio Dalmaciju s Kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom.
Dana 4. i 5. lipnja 1848. godine upriličena je u Zagrebu svečana banska instalacija. Bio je to veličanstven događaj, svečanost dostojna povijesnoga čina.Vidjevši 93 svečane kočije, mnoštvo crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika, veseli puk, Francuz grof Edgar Corberon je taj Jelačićev ulazak u Zagreb usporedio s Napoleonovim ulaskom u Pariz.
Sljedećeg dana obavljena je svečana instalacija i banska prisega na Trgu Sv. Katarine u nazočnosti narodnih zastupnika, velikaša, svećenstva i mnoštva naroda. Ceremonijal ustoličenja nastavljen je u crkvi Sv. Marka i Banskim dvorima, potom predstavom u kazalištu i općim narodnim slavljem.
Burne godine 1848. ratovao je Jelačić u interesu Carevine, pobjeđivao mađarske ustanike, borio se za dobrobit hrvatskoga naroda i pravedan položaj Trojedne kraljevine u Monarhiji.
Nakon vojevanja vraćao se u Zagreb i obitavao u Banskim dvorima te često posjećivao roditeljsku kuću u neposrednom susjedstvu u Freudenreichovoj ulici.
Godine 1854. postao je grof, te naizmjence boravio u Zagrebu i na svome imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića.
Izvor: Muzej Grada Zagreba
Ukidanje kmetstva
Iako je kmetstvo u Habsburškoj Monarhiji bilo načelno ukinuto Patentom o kmetstvu iz 1781., koji je izdao car Josip II., ono se u različitim oblicima zadržalo do 1848. i bilo je jedan od glavnih razloga ustanaka koji su se proširili Monarhijom.
Prilike u Hrvatskoj u to doba, međutim, ovisile su o Mađarima. Ugarski sabor je 1840. omogućio kmetovima otkup vlastite slobode i dijela zemlje, ali rijetko tko je uspijevo doći do slobode, a ukidanju kmetstva, dakako, suprotstavljalo se srednje plemstvo, koje bi evidentno ostalo bez potrebne radne snage.
Iako je početkom 1848. Hrvatsko-ugarski sabor donio odluku o ukidanju kmetstva, u Hrvatskoj se ono smatra ukinutim nakon Banskog pisma, koje je hrvatski ban Josip Jelačić proglasio 25. travnja 1848.
U hrvatskoj historiografiji postoji spor oko toga je li Jelačić Proglasom sam ukinuo kmetstvo ili je samo proglasio odluku više instance. Naime, donošenje odluke o ukidanju kmetstva već ranije te godine smatra se da je kmetstvo ukinuto, pa je Jelačićev čin u tom smislu bio tek izvršavanje te odluke. Međutim, zbog (revolucionarnih) prijepora koji su se odvijali u to doba, smatra se da je Jelačićev Proglas otklonio nesuglasice oko toga je li ili nije ukinuto.1 U lipnju 1848. Hrvatski sabor potvrdio je banovu odluku, a u srpnju su doneseni zaključci o načinu razrješenja kmetskih obveza u skladu s građansko-liberalnim političkim uređenjem. Ukidanje kmetstva u Hrvatskoj bilo je praktično oslobođenje cijelog naroda jer je u to doba samo osam posto stanovništva živjelo u gradovima.
Izvor: povijest.hr
Prva hrvatska trobojnica
5. lipnja 1848. godine, za ustoličenja bana Josipa Jelačića, zavijorila se prvi put službeno i javno hrvatska trobojnica – crven-bijeli-plavi. Ta prva zastava i danas se brižno čuva u depoima Hrvatskog povijesnog muzeja, u krhkom je stanju i tek se povremeno izlaže u javnosti.
Već od početka pokreta 1848. dopisnici Gajevih Narodnih novina iz hrvatskih gradova i mjesta u svojim izvještajima opisuju atmosferu i raspoloženje puka, govore o pojavi zastava narodnih boja. Bile su to crvena, bijela i plava koje, po onovremenim shvaćanjima, postaju oznaka narodnosti. U početku raspored narodnih boja nije bio određen. U Gajevim Novinama od 2. svibnja prvi put se određuje redoslijed hrvatskih boja kao crveno- bijelo- plavo.
– Prema dosadašnjim saznanjima, prve hrvatske trobojnice crveno-bijelo-plave bile su zastave zagrebačke Narodne straže ukrašene okrunjenim složenim grbom, sastavljenim od grbova Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije s ilirskim simbolom u sredini grbovnog štita. Te su zastave simbolički izričaj politički oživotvorenih ideja hrvatskog narodnog preporoda iz ožujka 1848.
Njezine su boje heraldički utemeljene, preuzete su iz povijesnih grbova hrvatskih zemalja: crvena i bijela iz grba Kraljevine Hrvatske, a treća plava iz grbova Kraljevine Slavonije i Dalmacije. Ukrašena je slikanim grbovima.
Izvor: Večernji list