John Mišković
Neki su ljudi naprosto genetski predodređeni da budu izumitelji i svojim izumima mijenjaju svijet. Jedan od njih je John Arthur Mišković, čiji je otac Petar Mišković također bio izumitelj svjetskog glasa.
John je rođen 7. 3. 1918. godine na Aljasci, ali nedvojbeno je kako se radi o Hrvatu, a ne o Amerikancu hrvatskog porijekla s obzirom na činjenicu kako su njegovi roditelji Petar i Stana rođeni i odrasli u Hrvatskoj i da se u njihovoj kući govorio Hrvatski jezik. Također, John je ostao povezan sa svojom domovinom tijekom cijeloga života što će se vidjeti i u njegovu profesionalnu radu.
John Mišković bio je rudar u rudniku zlata na Aljasci i izumitelj koji je tijekom svoje karijere prijavio više od 300 patenata, a mnogi su usko vezani uz olakšavanje poslova kojima se bavio dok je radio kao rudar.
Njegova obitelj, na čelu s ocem Petrom (koji je izumio parnu perilicu rublja i unaprijedio parnu kupelj) imala je obiteljski rudnik na kojemu je zapošljavala i svojim zaposlenicima osigurala vrlo dobru plaću za ono vrijeme (plaćali su 7 dolara dnevno, što je gotovo dvostruko veća dnevnica od prosječnih 4 dolara što je bilo uobičajeno za rudarski posao). Zapošljavali su bez posebnih rasnih i drugih uvjeta, jedini uvjet je bio da za tvrtku naporno i marljivo rade.
John je sa svojom braćom od djetinjstva pomagao ocu i zaposlenicima u rudniku zlata obitelji Mišković. Kroz godine rada i odrastanja uz oca Vizionara, John je stekao brojne rudarske vještine, naučio je popravljati razne strojeve, naučio je zavarivati, učinkovito upravljati resursima, ali najvažnije od svega, stekao je kvalitetne radne navike i naučio je kako se odnositi prema poslu i prema svojim zaposlenicima.
Radom u rudniku zlata zaradio je mnogo te se počeo baviti izumima, iako je bio samouk i nije imao završen fakultet, ali je za sebe, zbog velikog iskustva u radu s ljudima, često govorio kako je diplomirao ljude. Kao izumitelj, bio je pobornik uvođenja hidraulike u rudarstvo. Usavršio je tako hidraulično dizalo kojim se znatno olakšalo iskrcavanje tereta, a svoj najpoznatiji izum otkrio je sasvim slučajno.
Njegov najpoznatiji izum nosi naziv „Intelligiant”. Radi se o vodenom topu kakav se i danas u raznim primjenama upotrebljava diljem svijeta. Pametan i inovativan dizajn topa omogućava razne primjene, pa se zahvaljujući izumu ovog Hrvata ubrzao razvoj hidrauličnog rudarenja zlata, koristi se i u vatrogastvu kao efikasno sredstvo za gašenje požara, ali ima i preko 150 drugih primjena, od suzbijanja nereda do čišćenja spremnika ili iskapanja.
Put do otkrića ovog široko prihvaćenog izuma, sam John Mišković opisao je ovako: „Kao mladić u Flatu sam stajao 10 sati držeći crijevo za vodu, na kiši i hladnoći, boreći se protiv komaraca, razmišljajući da sigurno postoji i bolji način.” Uistinu, našao je bolji način.
Ovaj izum je inicijalno namijenio rudarima, ali najširu primjenu i najveću popularnost stekao je među vatrogascima. Za razliku od starih crijeva za vodu, Intelligiant je u minuti mogao izbaciti nešto manje od 60.000 litara vode u minuti, čak 15 puta više od dotadašnjih crijeva. Zbog praktičnosti i poboljšane efikasnosti, ova se tehnologija počela koristiti na vatrogasnim vozilima diljem svijeta, a među prvima su Intelligiant počeli primjenjivati na vatrogasnim vozilima u New Yorku i San Franciscu.
Zanimljivost o Johnu Miškoviću je kako je jednom prilikom htio zagrebačkoj tvornici žarulja (TEŽ) donirati goleme količine njemu nepotrebnog, a njima značajnog volframa. Volfram je bio ključan u proizvodnji žarulja s volframovom niti (koje je također izumio Hrvat, Franjo Hanaman), a Mišković je htio tako pomoći svojoj domovini.
Poslao je Đuru Miškovića u Zagreb da upravi tvornice iznese tu ideju. Jedini uvjet tvornici je bio da na svakoj žarulji izrađenoj s pomoću njegova volframa piše John Mišković, što je iz tvornice odbijeno, vjerojatno jer je tadašnja Jugoslavija izbjegavala bilo kakve veze s hrvatskom emigracijom, te su tako izgubili značajne količine besplatnog volframa.