Franjo Hanaman
Jedan hrvatski izumitelj cijelome je svijetu prikazao prednosti i značajke izmjenične električne struje, a drugi je hrvatski izumitelj uveo znatno ekonomičniji način primjene te iste električne struje za ono što svakome živome biću treba – svjetlo.
Prvi je izumitelj, naravno, Nikola Tesla, a drugi je Franjo Hanaman. Franjo Hanaman rođen je 30. 6. 1878. godine u Drenovcima, malom mjestu u današnjoj Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Franjo Hanaman diplomirao je u Beču 1899. godine, a doktorirao u Berlinu 1913. godine. No, samo četiri godine nakon diplome i punih deset godina prije doktorata, Franjo Hanaman postigao je ono po čemu je do danas, u cijelom svijetu, najpoznatiji.
1903. godine u Beču, Franjo Hanaman je u zajedničkom radu s asistentom Alexanderom Justom, prijavio patent DRP 154262 pod nazivom „Postupak za proizvodnju žarnih elemenata od volframa ili molibdena za električne žarulje“.
Poznato je kako je električnu žarulju u obliku kakav poznajemo izumio američki izumitelj Thomas Edison, međutim, njegove žarulje koje su svijetlile s pomoću ugljene niti nisu bile dovoljno učinkovite.
Hanamanove žarulje s volframovom niti svijetlile su četiri do pet puta dulje od žarulja s ugljenom niti, a bile su i znatno pogodnije za rad u svakodnevnim uvjetima od materijala s kojima se u to vrijeme eksperimentiralo, no pokazalo se kako nisu dovoljno stabilne, ekonomične ili iz drugog razloga pogodne za svakodnevnu uporabu.
Ovaj izum Franje Hanamana bio je iznimno popularan. Žarulje s volframovom niti, prema izvornom patentu ovog hrvatskog izumitelja gotovo su cijelo dvadeseto stoljeće u cijelom svijetu bile u upotrebi u praktički svim svjetskim kućanstvima, u javnoj rasvjeti i u ostalim primjenama gdje su se električne žarulje koristile.
Zanimljivo je i kako je Franjo Hanaman svoju egzistenciju osigurao time što je patent prodao američkoj multinacionalnoj kompaniji i tada jednoj od najvećih tvrtki na svijetu, General Electric.
Upravo su Amerikanci priznali kako je Hanaman kao Hrvat, značajno nadogradio izum njihovog Amerikanca, Edisona, kao što je i Nikola Tesla sa svojim sustavom izmjenične struje značajno nadogradio Edisonov sustav istosmjerne struje.
Nakon sloma Austro – Ugarske monarhije, Hanaman se vratio u domovinu u Zagreb. Prvo je nekoliko mjeseci službovao u vojsci, a zatim se počeo baviti obrazovnim radom. Kao poznati znanstvenik i ugledni izumitelj imao je ponude sa svih strana svijeta za razne dobro plaćene poslove, od Europe do Amerike, a kako je bio neoženjen i bez obitelj, mogao je bilo gdje poći bez problema.
Međutim, unatoč bogatstvu koje je stekao prodajom patenata, Hanamanova životna strast bila je rad sa studentima jer je razvojem obrazovanja želio doprinijeti razvoju svoje domovine stoga je odlučio ostati u Zagrebu.
Autor je prvih udžbenika anorganske kemije i metalurgije na hrvatskom jeziku. Vrhunac prosvjetnog djelovanja Franje Hanamana bilo je uvođenje predmeta Metalurgija i Anorganska kemijska tehnologija na Tehničkom fakultetu, koje je predavao do smrti.
Godine 1939. osnovao je Odsjek za rudarstvo i metalurgiju na istome fakultetu, gdje ostaje pročelnik do kraja života. Tim aspektom svoga djelovanja, osim izuma koji su bili od koristi cijelom čovječanstvu, pomogao je izgradnji temelja modernog hrvatskog obrazovnog sustava.