Mario Puratić

Izum jednog Hrvata toliko je doprinio razvoju jedne grane svjetske ekonomije da je zahvaljujući jednom (iako ne jedinom) izumu bio izumitelj godine u SAD-u, postao počasni građanin Islanda, a njegov se izum nalazio na poleđini novčanice od pet kanadskih dolara.

Bio je to Mario Puratić, rođen u Sumartinu na otoku Braču 23. lipnja 1904. godine. Težak život na otoku natjerao ga je da sreću i bolju budućnost potraži daleko od domovine, pa je tako u dobi od 25 godina sa svog Sumartina emigrirao u Sjedinjene Američke Države.

Radio je tamo teške fizičke poslove, bio je lučki radnik u New Yorku, radio je i u čeličani, a nakon Drugog svjetskog rata seli u Los Angeles, točnije u San Pedro, dom velikog broja Hrvata. Zanimljivo je kako u San Pedru neke ulice nose imena po Hrvatima, most koji povezuje San Pedro i Long Beach nosi ime po Hrvatu Vici Tomašu, a na otoku Catalina kod San Pedra, 1894. godine rođena je prva bijela djevojčica u povijesti tog otoka i bila je upravo kći Hrvata s Hvara, odakle je bio i Puratić.

Puratić je tamo radio kao ribar i radeći na tunolovcu susreo se s najvećim problemom toga vremena, kako izvući mrežu s ogromnom količinom ribe iz mora. Bio je to iznimno zahtjevan fizički posao koji je zahtijevao veliki broj radnika.

Mario Puratić riješio je taj problem izumom koji je patentirao 1954. godine. Taj je izum poznat pod nazivom Puratićevo vitlo (eng. Power block ili Puratic Power block). Ovo vitlo predstavlja golemu revoluciju za svjetsko ribarstvo i taj je izum za ribarstvo jednako značajan kao izum struje za ukupno čovječanstvo. Zahvaljujući ovom izumu Peru je povećao izlov ribe za 300 %, a isti je slučaj bio i u drugim zemljama gdje se vitlo počelo primjenjivati.

Puratićevo vitlo omogućilo je da tri puta manja posada u jednakom vremenu ulovi tri puta više ribe nego što je bilo moguće u vrijeme ručnog izvlačenja ribe iz mora. Puratićevo je vitlo prikladno za sve brodove i za ulov raznih vrsta riba. Također, primjena ovog vitla omogućila je korištenje velikih sintetskih mreža i preko 18 metara širine što je bilo nezamislivo u slučaju ručnog izvlačenja ribe, a i ovakva automatizacija izvlačenja smanjila je opasnost od šteta zbog napada morskih pasa na ulovljene ribe jer se izvlačenje obavlja značajno brže.

U hrvatskom se ribarstvu izum Marija Puratića upotrebljava od 1963 godine.

U manje od 10 godina ovaj se hrvatski izum proširio diljem svijeta, na sve kontinente i zemlje koje se bave ribarstvom i uveden je u sve svjetske ribarske flote. Postoji više modela i izvedbi Puratićevog vitla koje se danas nalazi, u raznim izvedbama na više od 12.000 brodova koji plove raznim svjetskim morima. Zahvaljujući ovom izumu, Mario Puratić proglašen je izumiteljem godine u SAD-u 1975. godine i to za zasluge u „napretku znanosti i tehnike“, a uvršten je i u sto najpoznatijih izumitelja SAD-a dvadesetom stoljeću.

Slika ribarskog broda, koćarice, na kojemu je u prvom planu upravo Puratićevo vitlo nalazila se na novčanici od 5 kanadskih dolara, puštenoj u opticaj 1972. godine. O popularnosti Puratićevog izuma svjedoči i činjenica da je proglašen počasnim građaninom Islanda.

Osim spomenutog vitla, Mario Puratić prijavio je još dvadesetak patenata, uglavnom u području ribarstva.

Precizni podaci o njegovoj smrti nisu poznati, zna se da je preminuo krajem osamdesetih ili početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a pokopan je na rodnome Braču 1994. godine, čim je, zbog Domovinskog rata, pokop bilo moguće organizirati.