Slavoljub Penkala

Slavoljub Penkala jedan je od najsvestranijih znanstvenika i izumitelja u povijesti cijelog čovječanstva i zbog toga je on ne samo jedan od najvećih hrvatskih izumitelja, već je i globalno jedan od najvećih izumitelja svih vremena.

Rođen u Slovačkoj kao Eduard, od oca Poljaka i majke Nizozemke, ovaj veliki izumitelj odabrao je postati Hrvatom i stoga imamo puno pravo zvati ga hrvatskim izumiteljem. Mnogi su Hrvati jer nisu imali izbora, nego su Hrvati tek mjestom rođenja, a tako se ne osjećaju, puno je jača ljubav prema domovini kada je plod vlastitog odabira, posebno kada je riječ o intelektualcu koji je svoju sreću mogao potražiti bilo gdje u svijetu.

Nakon doktorata i ženidbe, doselio je u Zagreb i zaljubio se u ovu zemlju i njen glavni grad. Zaljubio se do te mjere da je kroatizirao svoje ime i postao Slavoljub Penkala. U prilog njegovu Hrvatstvu unatoč porijeklu govori i činjenica kako je ime pohrvatio u vrijeme žestoke mađarizacije kada je bio vrlo nezgodno, čak i opasno isticati svoje Hrvatstvo.

Njegovu gestu odabira Hrvatske kao svoje domovine i uzimanja hrvatskog imena, vlasti su u Mađarskoj tumačile kao politički istup, što su hrvatski intelektualci tog doba srdačno pozdravili, a Mađari su se tome žestoko protivili. Sam Slavoljub bio je žestoki protivnik mađarizacije i bio je izrazito prohrvatski raspoložen.

S obzirom na iznimna dostignuća i brojne izume, u ovome se tekstu nećemo baviti njegovim školovanjem, odrastanjem i obiteljskim životom, već ćemo se posvetiti njegovim brojnim izumima kojima je unaprijedio čovječanstvo.

Njegov prvi izum bio je termofor kojega je patentirao u Budimpešti 1903. godine. Njegov termofor bio je preteča termos boce čiji izum također možemo pripisati Penkali iako je termos bocu patentirao drugi čovjek koji je Penkali ukrao ideju i na temelju njegova termofora, potpuno kopirajući Penkaline principe rada kreirao „vlastiti” izum.

Izumio je, 1905. godine, rotirajuću četkicu za zube. Naime, njegova kći imala je izuzetno osjetljive desni i stoga nije voljela prati zube tradicionalnom četkicom jer je to za nju bilo bolno. Penkala je, kako bi joj smanjio nelagodu, došao na ideju izuma četkice koja se sama okreće i tako rotiranjem sama pere zube, čime su svi njegovi ukućani bili oduševljeni.

Krajem siječnja 1906. godine patentira prvu mehaničku olovku na svijetu u Mađarskoj i Engleskoj koju je nazvao jednostavno prema vlastitim prezimenom čime je stekao svjetsku slavu i za svoj izum i za svoje ime. Nakon svega desetak izrađenih prototipa mehaničke olovke, koje je neko vrijeme izrađivao sam, iz cijele Europe stiglo je više od 100.000 narudžbi u vrlo kratkom vremenu. Taj se izum proširio cijelim svijetom i do današnjeg se dana za funkcioniranje mehaničkih olovaka koristi isti princip rada koji je Penkala zamislio i patentirao. Radi velike popularnosti njegovih olovaka morao je prodati patent jednoj većoj europskoj tvrtki kako bi se mogle zadovoljiti potrebe masovne proizvodnje.

Izumio je i čvrstu tintu, pa je tako prvi u svijetu patentirao nalivpero s čvrstom tintom, a izumio je i držač olovke i nalivpera (tzv. knipsa), čime je riješio probleme curenja tinte, zbog čega su džepovi brojnih građana Penkali bili jako zahvalni jer više nisu bili svakodnevno umrljani tintom, jer su ovi izumi riješili probleme curenja tinte.

Slavoljuba Penkalu treba se gledati i iz perspektive nekonvencionalnog znanstvenika koji je bio iznimno društven čovjek. Od njega možemo naučiti koliko se važno osvrtati na stvari i pojave oko sebe jer se često tako može doći do novih ideja i postignuća.

Penkala je bio čest posjetitelj zagrebačkih restorana i kavana i tamo primjećivao stolnjake koji su često bili umrljani vinom, kavom ili drugim teškim mrljama, pa je razmišljao kako doći do rješenja i došao je, nakon raznih kemijskih eksperimenata, do praška za rublje kojim je s lakoćom uklonio mrlje s tkanine. Za širu proizvodnju Penkalina praška tada nije bilo većeg interesa, pa se on upotrebljavao u njihovu kućanstvu, ali znatno širi interes našao je njegov izbjeljivač rublja koji je istovremeno otkrio.

Slavoljub Penkala bio je čovjek koji je iznimno cijenio red, čistoću i pazio je i na svoj izgled i na urednost radnog prostora. Često je boravio i u hotelima i smetali su ga kukci kojih je znalo često biti u hotelskim sobama ili laboratorijima u kojima je radio, a kako tada nije bilo sredstva koja ubijaju kukce, a da nisu štetni za ljude, Penkala je razmišljao kako riješiti taj problem. Eksperimentirao je, provodio pokuse i došao do prvog insekticida, efikasnog protiv kukaca i siguran za ljude koje je na tržište plasirao pod imenom
„Krepax”.

Također, bio je strastveni lovac i često je s prijateljima odlazio u lov. Jednom prilikom, tijekom noćnog lova, njegovi prijatelji bili su iznenađeni kada je Penkala usred šume u mrkloj noći odjednom osvijetlio sve džepnom električnom svjetiljkom. Podijelio je te svjetiljke svojim prijateljima i bilo je interesa za masovnu proizvodnju, no proizvodnja je bila iznimno skupa i zahtjevna, a u Zagrebu tih kapaciteta nije bilo, pa je sve ostalo na nekoliko prototipa.

Kao ljubitelja prirode, fascinirao ga je let ptica i leptira i ponašanje njihovih krila i repova prilikom uzlijetanja i slijetanja. S time na umu razvio je tip zrakoplova tada jedinstven u svijetu. Rep zrakoplova konstruirao je tako, da se s pomoću čeličnih žica povezanih s upravljačem može mijenjati njegov oblik prilikom polijetanja i slijetanja. 1909. godine prijavljuje patent za svoj zrakoplov, a 1910. godine svojim patentiranim zrakoplovom već uspješno leti.
Braća Wright izvela su prvi let avionom 1903. godine, a prvi hrvatski zrakoplov, koji je konstruirao Penkala, poletio je svega sedam godina nakon prvog leta u povijesti čovječanstva što je Hrvatsku svrstavalo u sam svjetski vrh tehničkog i znanstvenog napretka. Iste godine Penkala je na zagrebačkom Črnomercu otvorio i prvi hrvatski aerodrom. Do kraja života patentirao je još nekoliko tipova zrakoplova.

Izumio je novi materijal od kojega su se lijevale gramofonske ploče, a usavršio je i gramofonske igle koje su s njegovim unaprjeđenjima sada postale dvadeset puta trajnije.

Izumio je anodne baterije, obrtnu turbinu, ksilolit (materijal za impregnaciju željezničkih tračnica), vagonske kočnice, radio je na specijalnim mikrofonima i prislušnim uređajima, njegove ideje su usavršili u austrougarskoj vojsci i te su prislušne uređaje nazvali upravo „Penkala“.

Penkala je izumio i lijek protiv reume kojemu je dao ime Radium D Francovka. Bio je također marketinški genij svog vremena i primjenjivao neke vrlo moderne marketinške principe u promociji svojih proizvoda.

Preminuo je prerano, u 51. godini, na vrhuncu svog intelektualnog stvaralaštva, a pronađeni su mnogi nacrti za izume koji nisu stigli biti do kraja dovršeni.